Gledam tako jedan dan zamračeni plesni podij na jednom partiju za vrijeme kizombe… gledam ljude koji plešu kizombu.. znoje se… tu i tamo pogriješe korake… ali svejedno su sretni… uživaju… zatvorili su oči i slušaju muziku. Da, slušaju muziku!! Da li znate koja je to sreća za mene?! Pa ta kizomba je fenomenalna. Shvatili su. To je to. Kizomba je biti jedno s muzikom… Njih dvoje i muzika… i ništa drugo ne postoji… samo nježno tapkanje po podu u ritmu i disanje. Izgledaju kao da su začarani, pod djelovanjem neke čudne magije koje ljudi koji ne poznaju kizombu jednostavno ne mogu razumijeti. Vjerojatno izvana izgledaju kao neki šamani koji se u transu ljuljaju s noge na nogu.
Završava pjesma i događa se buđenje, otvaraju se oči i prestaje čarolija. Traži se pogledom po sobi neka druga osoba koja bi mogla nastaviti tu čaroliju na iduću pjesmu.
I oči im se sretnu sa poznatim licem, tijelo odmah prepozna sjećanje na već jednu odigranu igru čarolije, i usta se razvuku u smješak… i to je to… hitaju jedno drugome u zagrljaj. Da, onaj pravi zagrljaj, ne neki ovlaš zagrljaj, već onaj pravi – kizomba zagrljaj… I čarolija ponovo kreće…
Gledam one malo manje iskusne kizomberose, malo drhte jer nisu baš sigurni kako ono korak treba ići… još malo vremena, još samo par sati tečaja, i oni će se uspjeti prepustiti… i onda će uživati… uživati u kizomba čaroliji.
Mislim da je najčarobnije u kizombi onaj pravi kizomba zagrljaj koji je tako lijepo opisao Paulo Coelho:
“Zagrljaj znači da više ne osjećam ugroženo, ne bojim se biti blizu, mogu se opustiti, osjećam kao kod kuće, osjećam se zaštićeno i u nazočnosti nekoga tko me razumije. On kaže da svaki put kad smo nekoga zagrlili toplo, dobivamo dodatni dan života. (An embrace means I don’t feel threatened by you, I’m not afraid to be this close, I can relax, feel at home, feel protected and in the presence of someone who understands me. It is said that each time we embrace someone warmly, we gain an extra day of life…)”
Možda ne dobijemo dodatni dan života baš za svaki zagrljaj, ali dobivamo dan koji je ispunjeniji, dan u kojem smo se uspjeli povezati s nekime i dan u kojem smo doživjeli čaroliju.
Kada shvatiš vrijednost zagrljaja postaješ kizomba ovisnik.
Ne ovisan toliko o kizomba muzici (ima možda i bolje mjuze na svijetu..), ili kizomba plesu (ima možda i zanimljivijih plesova…) nego o kizomba zagrljaju. Postaneš ovisan o tom posebnom i jedinstvenom putovanju u raj, o toj predivnoj čaroliji trenutka gdje te odvela muzika, o tom jedinstvenom i neponovoljivom zagrljaju gdje se zatvorenih očiju iduće tri minute osjećaš ispunjeno, opušteno, zaštićeno i shvaćeno.
I mi, obični ljudi, preko dana znamo staviti slušalice u uši na poslu ili u tramvaju, pustiti kakvu kizombicu na svom laptopu ili ajfonu te zasanjariti o tom zagrljaju usred dana. Naše sretno mjesto, naš mali raj, sjećanje na topli jučerašnji kizomba zagrljaj. I prepustit se nježnim riječima Mike Mendeza: “Magico”:
Tudo é natural (Everything is natural)
Tudo é suavi (Everything is smooth)
Tudo é magico (Everything is magic)
Objavljeno na portalu kizomba.hr